​

Europska uzajamna pravna pomoće 

​

Europska konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, potpisana u Strasbourgu 20. travnja 1959. u okviru Vijeća Europe, predviđa da države ugovornice jedna drugoj daju najširu moguću pravnu pomoć u kaznenim stvarima u svrhu istraživanja i suđenja kaznenih djela pod optimalnim uvjetima. Sukladno članku 26. Konvencije, Francuska i Švicarska su pribjegle bilateralnom sporazumu.    

​

Tekst koji je na snazi u 32 zemlje tiče se, prije svega, zamolnica koje su najčešće sredstvo uzajamne pravne pomoći. Oni su definirani kao "misije koje tijelo zaduženo za funkcije podučavanja daje drugom tijelu za provedbu određenih radnji informiranja koje ono ne želi ili ne može izvršiti samo". Konvencija stoga precizira (članak 3.) da se zamoljena država obvezuje "izvršiti, u oblicima predviđenim svojim zakonodavstvom, zamolnice koje se odnose na kazneni predmet koji će joj uputiti pravosudna tijela podnositelja zahtjeva i čiji svrha je provođenje radnji istrage ili priopćavanje dokaznih predmeta, spisa ili dokumenata". 

​

S tim u vezi, članak 5. Konvencije ovlašćuje svaku državu ugovornicu da zadrži pravo da pod određenim uvjetima provede zamolnice u svrhu pretrage ili zapljene predmeta. 

Sadržaj ugovora obuhvaća i druge oblike međusobne pomoći: 

- dostava pravnih dokumenata - posebice izvoda iz kaznene evidencije u kontekstu kaznenog predmeta; 

- dostava postupovnih dokumenata ili sudskih odluka ili međusobna pomoć u vezi s pojavljivanjem svjedoka, vještaka i optuženih osoba; 

- otkazivanje u svrhu kaznenog progona, uvedeno člankom 21. Konvencije, koji dopušta državi da od druge države ugovornice zatraži pokretanje postupka protiv osobe koja bi se, nakon što je počinila kazneno djelo u državi moliteljici, sklonila u zamoljenu državu iz koje ne bi mogao biti izručen, ako je, na primjer, državljanin te države.

 

Članak 15. konvencije (Glava V.) također navodi da se zamolnice upućuju s Ministarstva pravosuđa na Ministarstvo pravosuđa, osim u slučaju nužde kada se zahtjevi mogu podnijeti izravno od pravosudnog tijela pravosuđu._cc781905- 5cde-3194-bb3b-136bad5cf58d_

Konačno, svako odbijanje pružanja pomoći mora biti obrazloženo (čl. 19).

 

 

Zahtjevi se podnose u pisanom obliku, prenose i izvršavaju izravno nacionalna pravosudna tijela. 

Zahtjevi za privremeni transfer ili tranzit pritvorenika i prijenos obavijesti o osudama moraju proći kroz središnja tijela zemalja Unije. 

​

U hitnim slučajevima zahtjevi se mogu podnijeti putem Interpola ili bilo koje druge nadležne organizacije prema pravilima Ugovora o Europskoj uniji. 

 

Zemlja Unije od koje se traži pomoć (zamoljena država) mora se pridržavati formalnosti i postupaka koje je odredila država Unije koja je podnijela zahtjev (zemlja moliteljica) i izvršiti ga što je prije moguće, uzimajući u obzir rokovi naznačeni što je moguće bolje. 

 

Što se tiče postupovnih isprava, zemlje Unije šalju izravno poštom osobama koje se nalaze na teritoriju druge države Unije isprave koje su njima namijenjene. U nekim slučajevima, nadležna tijela zamoljene zemlje odgovorna su za slanje ovih dokumenata. 

 

Pravosudno tijelo ili središnje tijelo u zemlji Unije može uspostaviti izravan kontakt s policijskim ili carinskim tijelom druge zemlje Unije ili, u slučaju zahtjeva za uzajamnom pomoći u vezi s postupcima, s upravnim tijelom druge države zemlja EU.

  Zemlje Unije mogu spontano dijeliti informacije o kazneno kažnjivim radnjama i upravnim prekršajima za koje je sankcija ili tretman odgovornost primatelja. 

 

Specifični oblici uzajamne pomoći

• Ukradeni predmeti pronađeni u drugoj zemlji Unije stavljaju se na raspolaganje državi koja je podnijela zahtjev s ciljem vraćanja vlasniku. 

• Osoba pritvorena na teritoriju zemlje moliteljice može, uz suglasnost vlasti, biti privremeno prebačena u zemlju u kojoj se provodi istraga. Ako to zahtijeva jedna od zemalja, pristanak dotične osobe bit će nužan uvjet za njihov transfer. 

• Svjedoka ili vještaka mogu saslušati pravosudna tijela druge države članice EU putem videokonferencije ako to nije u suprotnosti s temeljnim načelima zamoljene države i ako se sve uključene strane slažu._cc781905-5cde -3194-bb3b-136bad5cf58d_

• Kontrolirane isporuke dopuštene su na teritoriju druge zemlje EU-a u kontekstu kaznenih istraga u vezi s kaznenim djelima koja mogu dovesti do izručenja.

• Dvije ili više država mogu osnovati zajednički istražni tim za određenu svrhu i na ograničeno razdoblje na temelju zajedničkog sporazuma zaključenog između njih

• Istrage također mogu provoditi agenti koji djeluju pod tajnim ili fiktivnim identitetom, pod uvjetom da se pridržavaju nacionalnog zakonodavstva i procedura. 

• Telekomunikacije se mogu presresti, na zahtjev nadležnog tijela druge zemlje Unije, koje je za to određeno u ovoj zemlji Unije.